osjećanje i intuicija

Osjećanje i intuicija u terapijskom radu

Osjećanje i intuicija u terapijskom radu

Prilikom prakse Thai masaže vrlo je lako upasti u mehanički način rada te svakog klijenta tretirati na jednak način. Jedan od razloga tome jest da se praksa Thai masaže izučava u sekvencama tehnika i pokreta te se prilikom učenja i vježbanja doslovce uči napamet. Prilikom tog učenja više smo fokusirani na to što vježbamo nego na klijenta koji nam je došao na tretman. To je prirodno stanje stvari no njega treba nadići. Pošto smo svi različiti te iz dana u dan imamo različite potrebe tako i naš pristup svakom tretmanu i svakom klijentu treba biti odgovarajući i mijenjati se u skladu sa situacijom. U tome nam pomažu dva glavna alata, a to su osjećanje i intuicija.

Osjećanje

Što je osjećanje i kako se razvija? Osjećanje je stanje radosne znatiželje prilikom rada sa klijentom. Osjećanje jest promatranje i osluškivanje potreba našeg klijenta, bivanjem svjesni njegovog tijela i suptilnih energija. To je partnerski odnos sa klijentom u kojem se zajedno krećemo na putu liječenja.

Osjećanje razvijamo najlakše njegujući to budno stanje prisutnosti i znatiželje. Dok radimo, pokušavamo osjetiti blokade i napetosti u klijentu. Postavljamo si pitanja tijekom rada poput  Što osjećam sada? Odakle ova napetost izvire? Je li ova točka izvor poteškoća ili u njoj samo osjećam pulsaciju neke druge točke? Kuda me to vodi? Mogu li štogod učiniti da olakšam i oslobodim to? Da li da to radim sada ili da se vratim tome kasnije?

Osjećanje bi se trebalo dešavati tijekom cijelog tretmana. Što smo više povezani sa sobom i sa našim klijentom, to će tretman biti kvalitetniji i uspješniji, a mi zadovoljniji.

 

osjećanje i intuicija

sensing

Intuicija

Intuicija jest odgovor iznutra na napetosti i blokade koje primjećujemo u našem klijentu. Intuicija izvire u toku rada te se razvija s praksom. Intuicija se ne može naučiti no svi ljudi imaju sposobnost doći s njom u kontakt. Postoje osnovne smjernice koje omogućavaju razvoj intuicije. Jedna od njih jest prisutnost, odvajanje od vanjskih podražaja koji nam odvlače pažnju od tretmana i vraćanje na sam tretman. Poput prakse meditacije, nastojimo održavati pažnju na onome što se dešava, a kada nam pažnja odluta, nježno ju vratimo natrag.

Također, trebamo razviti samopouzdanje u naše osjete i instinkte. Važno je raditi konzistentno no ne moramo se previše zadržavati na dijelovima tijela koji su protočni i u kojima ne osjećamo nikakvu poteškoću. Korisnije je našu pažnju usmjeriti na onaj dio tijela kojem je potrebna naša pomoć. Klijent će nam biti zahvalan.

Za kraj

Nadam se da je ovaj kratki članak uspješno približio što su to osjećanje i intuicija te kako nam mogu pomoći u tjelesno terapijskom radu. Uskoro ću raditi vikend radionicu koja će biti posvećena upravo tome, razvijanju osjećanja i intuicije. No o tome više uskoro...

slika-thai-massage

Motivacija za masažu

Zašto doći na Thai masažu

 

Razlozi i motivacija za dolazak na prvi tretman Thai masaže mogu biti različiti. Bilo da se radi o čistoj znatiželji ili želji da se produbi istezanje i gipkost tijela ili da se otkloni ukočenje koje je prisutno u tijelu, svi su oni valjani. Pri prvome se dolasku najčešće javlja bojazan kako će to izgledati, hoće li biti ugodno, kakav je terapeut koji ju radi i to često zna predstavljati veliku barijeru dolasku. Katkada i nepremostivu. A to ne mora biti tako.

Thai masaža prati vaše tijelo i vaše mogućnosti. Istina kvalitetni terapeut će vas dovesti do ruba vaše zone ugode i pokušati malo pomaknuti granice. To može izazvati trenutačan osjećaj neugode, ali bez takvog pristupa nećete ni moći osjetiti dobrobit same masaže i opuštanje koju ona donosi.  U Thai masaži se prati govor tijela klijenta i točno se može prepoznati kakav je pritisak ili istezanje prihvatljiv, a kakav nije. Tada se tretman jednostavno prilagodi. U slučaju da terapeut ne prepozna vaš govor tijela, slobodni ste i pozvani da to kažete.

Na masaži komunikacija je dozvoljena. Cilj i namjera u Thai masaži je dobrobit i napredak ne samo klijenta već i terapeuta, a dobrobit se stvara time da se u masaži osjećamo ugodno, oboje.

Na taj način sslika-thai-massagee gradi povjerenje između mene, terapeuta, i vas klijenta, a povjerenje je sve. Ako nema povjerenja, tada tretman neće biti pretjerano uspješan. Razvijanje povjerenja u proces tretmana i odnos terapeut-klijent je ključno jer se tek tada mogu dogoditi pomaci na bolje, kako tjelesni tako i emotivni. Neki će primjetiti da jedan tretman može radikalno promijeniti percepciju vlastitog tijela, a time i njihov osjećaj, dok će drugima trebati više vremena kako bi se postigao isti rezultat.

Nadam se da sam vam malo približio što se u tretmanu zapravo gradi i razvija. Sami tehnički pristup masaži zapravo služi izgradnji povjerenja tako da se transformacija može desiti. Dakle bez straha i bojazni, bilo da ste samo znatiželjni ili želite produbiti fleksibilnost tijela ili imate ukočenje koje želite otkloniti bez lijekova, iskušajte Thai masažu.

I.S.

curveball

Prepreke na putu

Trenutci kada nam život baci felš lopticu

curveball

Svi znamo te trenutke. Ide nam dobro u životu, pokrenuli smo se u smjeru za koji osjećamo da je ispravan za nas. Osjećamo se uspješni i zadovoljni zbog toga, sretni, ispunjeni. A onda nas dočekaju neugodne vijesti. Nešto što moramo baš mi učiniti i ne možemo to niti zaobići niti nadići niti proslijediti odgovornost nekome drugome. Što tada?

Nekako mi se uvijek prvo javi otpor i ljutnja. Ljutnja na situaciju, ljutnja na ljude koji su upleteni u situaciju, ljutnja koja se zapravo može proširiti i na okolinu koja nema veze s tom situacijom. Kada malo zastanem i pogledam sebe s tom ljutnjom, uvidim da je ta ljutnja posljedica straha. Straha da neću moći obavljati i činiti one stvari koje me čine sretnim i zadovoljnim, da neću moći nastaviti u smjeru za kojeg osjećam da je ispravan za mene. 

Ako tako ostavim stvari, dakle pustim ih da upravljaju samnom, tada će me obuzeti i strah i ljutnja i djelovat ću u skladu s time i samome sebi ću još otežati put. Jer i dalje ću morati obaviti to što je predamnom, ali zbog djelovanja tog straha i ljutnje gubiti ću svoj unutrašnji mir i na najmanjoj sitnici i neću vidjeti rješenje koje mi je pred nosom.

Što nam je onda činiti?

Prihvaćanje je riječ i stav koji se traži. Prihvaćanje i situacije i naše reakcije na situaciju. Prihvaćanje da smo ljuti, prihvaćanje da nas je strah, prihvaćanje svih tih naših emotivnih reakcija. Ne mislim pritom na opravdavanje tih emotivnih reakcija jer je opravdavanje izbjegavanje vlastite odgovornosti za te reakcije i ne pomaže nam zapravo. Samo nas drži u tim emotivnim stanjima i produžuje im trajanje. To je kao da dodajemo ulje na vatru. Vatra se neće tako ugasiti. Ne mislim niti na potiskivanje jer i tada te emocije traju i mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema ukoliko su dugo potisnute. Prihvaćanje. Niti dodavanje niti potiskivanje. Prihvaćanje da su tu i da su takve kakve jesu.

Samo je jedan trenutak takvog prihvaćanja dovoljan da sagledamo situaciju realnije i da vidimo skrivenu priliku koja se nalazi u toj felš loptici. Tada imamo izbor. Pustiti se nazad u dvojnost potiskivanja i dodavanja ili usmjeriti svoju pažnju na prihvaćanje i sagledavanje situacije kao priliku za rast. Priliku za pozitivnu promjenu, priliku da iznutra narastemo i naučimo što trebamo. Priliku da napravimo to što trebamo napraviti najbolje što znamo i umijemo, a pritom da njegujemo sebe iznutra. 

buddha-elephant

Taj nam trenutak daje jednu jasniju perspektivu. Možemo uvidjeti da je to samo prepreka koja istovremeno testira našu odlučnost. Potiče nas na propitivanje i unutranji rast. Odlučnost da živimo i radimo ono što nas ispunjava bude pojačana upravo zbog toga što se pojavila ta felš loptica. Jasnije znamo gdje smo, kamo idemo i što želimo i koliko smo spremni se boriti, rasti i napredovati da bismo to ostvarili.

obastacles-are-in-place-to-see-if-you-want-it-enough-cropped-web-small

Kada to vidimo, ta prepreka više nije prepreka, već prilika. Nudi nam mnogo blagoslova i darova svaka prepreka na koju naiđemo. Pritišće nas, testira nas, gura nas i tjera na rast, ali uza svu tu neugodu pritiska ne gubimo iz vida da pritom rastemo, učimo i razvijamo se da bismo bili bolja i cjelovitija ljudska bića. Sposobna nositi se sa životnim izazovima i biti tu za sebe i druge.

I.S.

 

heartandmind

Um&Srce

Razlika između uma i srca

Nedavno sam sa prijateljem vodio razgovor koji me inspirirao za ovaj post. Pričali smo o osobnom načinu djelovanja, što smatramo kvalitetnim djelovanjem i tako smo se dotakli teme, vječite teme, um ili srce, ili bolje rečeno razum ili osjećaji.

Sjećam se da sam se dosta mučio sa tim problemom, pogotovo kada je situacija bila za mene osobno važna i emotivno nabijena. Tada sam točno mogao vidjeti kako mi razum govori jedno, logično, razumno, hladno,  a osjećaji drugo, burno, reaktivno i vatreno. Nisam mogao znati niti odlučiti koji bi put od ta dva bio bolji, donio povoljnije rezultate, pa sam eksperimentirao.

Ummmm...?!!

Poslušao sam razum...nije me doveo do ispunjenja jer je isključio moje osjećaje i osjećaje drugih osoba i doveo do osamljenosti, a kroz osamljenost do tuge i boli. U tom sam trenutku rekao sam sebi "Sljedeći put ću slušati osjećaje. To mora da je pravi put."

A srce?!

Kada je taj sljedeći put došao, poslušao sam osjećaje. Djelovao sam impulzivno, čas na jedan način, čas na drugi, mijenjajući svoje odluke kako su se moji osjećaji mijenjali. Izluđivao sam ljude oko sebe time dok jednostavno nisu digli ruke od odnosa samnom. Mislio sam u tim trenucima da su oni loši, da ja ne radim ništa krivo, ta slijedim svoje srce pobogu, zašto me se zbog toga osuđuje?!

heartandmind

Naravno, nije se takav odabir desio samo dva puta. Mnogo sam puta pokušao ili jedan ili drugi način jer jedan od ta dva mora biti bolji, zar ne? Pa ne. Sami po sebi i sami za sebe, nijedan od ta dva načina nije dovoljno dobr jer su isključivi. Jedan isključuje osjećaje, a drugi isključuje razum, a za donošenje kvalitetne odluke u životu trebamo uključenost i razuma i osjećaja. Dok ih ne usaglasimo u sebi, teško možemo donijeti kvalitetnu životnu odluku. 

A skupa?!

Dakle trebamo slušati obje strane nas, i razumsku i osjećajnu. Ali, koju trebamo poslušati? Nijednu. Upravo tako, nijednu. Obje nas navode da postupimo po nekakvom autopilotu. Obje isključuju našu slobodnu volju i drže nas u krugu. Trebamo saslušati obje strane nas, trebamo ih prihvatiti kao jednako valjane i važne, ali trebamo se odmaknuti od njih. Drugim riječima, trebamo pronaći put mudrosti koji je prihvaćajući i koji ne povrijeđuje niti nas same niti druge. (Pravilo nepovrijeđivanja je naš najbolji vodič u takvim situacijama.) Tada možemo djelovati u miru jer smo u skladu sa samima sobom. 

Tada su um i srce, razum i osjećaji, jedno. Tada između njih ne postoji razlika. connection between heart and brain restored - illustration

I.S.