Razlika između uma i srca

Nedavno sam sa prijateljem vodio razgovor koji me inspirirao za ovaj post. Pričali smo o osobnom načinu djelovanja, što smatramo kvalitetnim djelovanjem i tako smo se dotakli teme, vječite teme, um ili srce, ili bolje rečeno razum ili osjećaji.

Sjećam se da sam se dosta mučio sa tim problemom, pogotovo kada je situacija bila za mene osobno važna i emotivno nabijena. Tada sam točno mogao vidjeti kako mi razum govori jedno, logično, razumno, hladno,  a osjećaji drugo, burno, reaktivno i vatreno. Nisam mogao znati niti odlučiti koji bi put od ta dva bio bolji, donio povoljnije rezultate, pa sam eksperimentirao.

Ummmm...?!!

Poslušao sam razum...nije me doveo do ispunjenja jer je isključio moje osjećaje i osjećaje drugih osoba i doveo do osamljenosti, a kroz osamljenost do tuge i boli. U tom sam trenutku rekao sam sebi "Sljedeći put ću slušati osjećaje. To mora da je pravi put."

A srce?!

Kada je taj sljedeći put došao, poslušao sam osjećaje. Djelovao sam impulzivno, čas na jedan način, čas na drugi, mijenjajući svoje odluke kako su se moji osjećaji mijenjali. Izluđivao sam ljude oko sebe time dok jednostavno nisu digli ruke od odnosa samnom. Mislio sam u tim trenucima da su oni loši, da ja ne radim ništa krivo, ta slijedim svoje srce pobogu, zašto me se zbog toga osuđuje?!

heartandmind

Naravno, nije se takav odabir desio samo dva puta. Mnogo sam puta pokušao ili jedan ili drugi način jer jedan od ta dva mora biti bolji, zar ne? Pa ne. Sami po sebi i sami za sebe, nijedan od ta dva načina nije dovoljno dobr jer su isključivi. Jedan isključuje osjećaje, a drugi isključuje razum, a za donošenje kvalitetne odluke u životu trebamo uključenost i razuma i osjećaja. Dok ih ne usaglasimo u sebi, teško možemo donijeti kvalitetnu životnu odluku. 

A skupa?!

Dakle trebamo slušati obje strane nas, i razumsku i osjećajnu. Ali, koju trebamo poslušati? Nijednu. Upravo tako, nijednu. Obje nas navode da postupimo po nekakvom autopilotu. Obje isključuju našu slobodnu volju i drže nas u krugu. Trebamo saslušati obje strane nas, trebamo ih prihvatiti kao jednako valjane i važne, ali trebamo se odmaknuti od njih. Drugim riječima, trebamo pronaći put mudrosti koji je prihvaćajući i koji ne povrijeđuje niti nas same niti druge. (Pravilo nepovrijeđivanja je naš najbolji vodič u takvim situacijama.) Tada možemo djelovati u miru jer smo u skladu sa samima sobom. 

Tada su um i srce, razum i osjećaji, jedno. Tada između njih ne postoji razlika. connection between heart and brain restored - illustration

I.S.

Posted in Razmišljanja and tagged , , .